5 filozofa koje bi voleo da pozoveš na vinsku degustaciju (i zašto)
Degustacija na kojoj vino nije jedino što te zamajava
Zamisli veče: prekriveno staklo, kapljice vina se trepere pod svetlom sveće, a oko stola sedi pet filozofa spremnih da pretvore prosečnu degustaciju u mistični seminar – i ti si njihovo društvo. Slušaš ih kako prepliću termine poput „haptike", „epistenologije" i „relativnosti ukusa", dok vino šapuće tajne koje samo osetilošću možete otkriti.
Ovaj članak ti donosi izbor pet filozofa koje bi – po meni – trebalo da pozoveš na sledeću vinsku degustaciju. Ne obećavaju da će vino bolje da teče, ali garantuju da će razgovor biti zanimljiv, misaon... i verovatno prilično pijan. 😉 Čitam, istražujem, analiziram – zato što mislim da zaslužuješ čistu, dobro začinjenu filozofiju uz vino.
Spreman za večeru koja miriše na misao? Idemo.
1. Nicola Perullo – majstor “epistenologije vina”
Perullo je profesor estetike, specijalista za filozofiju hrane i vina, i rektor italijanske Univerziteta gastronomskih nauka. U svojoj knjizi Epistenology: Wine as Experience (Epistenologija: vino kao iskustvo), zastupa ideju da vino nije objekt na trpezi analize, već iskustvo koje se deli, relacionalno je i fluidno.
To je večeraš koji ne dolazi da degustira vino – dolazi da te nauči kako da degustiraš sebe. I da ti šapne da nema fiksnih ocenâ, samo promene u tvom odnosu s vinom.
2. Roger Scruton – iskusni mislioc s kapom degustatora
Scruton (premda više poznat po filozofiji estetike i konzervatizma) piše o vinu kao umetničkom delu i duhovnom iskustvu. Praktikovao je vino sa sličnom strašću kao i misli; pominje Platona, Humea, Kanta... a cenu vina meri – dušom.
Uz njega, večera postaje dijalog između istorije filozofije i terroira – i moram reći, kad se raspale takve teme, iako sarkastične, jedno "hmmm" pleše nad čašom. I voli da vas uveri da vino nije samo piće; vino je filozofija u boci.
3. Ann-Sophie Barwich – misao kroz miris i percepciju
Barwich je neurofilozof i antropolog čula, poznata po knjizi Smellosophy: What the Nose Tells the Mind. Ona istražuje miris kao model za razumevanje kako um funkcionše – i da, miris vina je tajni agent sa punim dosijeom.
Sa njom, degustacija prerasta u misao. Svaki miris je trag za kojim tragaju neuroznanost, filozofija i – da, vino. Nije da ćeš brže popiti čašu, ali ćeš misliti dublje.
4. Autor (anoniman) iz “Between Subjectivity and Science” – glas sadašnjosti
Autor analize na blogu Food & Wine Aesthetics razbija mitove o objektivnosti u degustaciji vina – suština je da je vino „senzualno i intelektualno, lično i kulturološko", i stalno balansira između subjektivnog i naučnog pristupa.
Nije klasičan filozof po akademskom džepu, ali je glas koji tera da pomisliš: „Možda je vino kao život – ne možeš ga meriti, ali možeš ga doživeti." I uvek s prstom na pulsu.
5. Autor (anoniman) iz “Existential aspects of wine tourism” – egzistencijalni sommelier
Ovaj istraživač prepliće vino, turizam i filozofiju, tvrdeći da vinoturizam budi egzistencijalne teme – smisaonost, slobodu, smrt – kroz vino i destinaciju.
On je suza filozofa na tvojoj čaši: vino nije samo ukusan predmet – ono je sredstvo za suočavanje s neizbežnim. Ako želimo večeru sa teškom misli, on je sagovornik.
Rezime
Perullo donosi "epistenologiju" – vino kao iskustvo koje znaš i kroz koje znaš.
Scruton plete filozofiju kroz arhiv vina i duše.
Barwich ti šeta nozdrve kroz neurofilozofiju – miris je most između misli i tela.
Autor subjektivnosti dokazuje da vino nije ono što vidiš – nego ono što osetiš i kako pričaš o tome.
Autor egzistencijalizma u turizmu pretvara degustaciju u putovanje koje se dotiče smisla i smrti.
I… zaključak
Dakle, imaš pet glasova koji vino čine više od alkoholnog pića – čine ga filozofijom u svakoj čaši. Veče s njima? Garantovano suptilno ludilo. 🤓
A šta ti misliš – koji filozof bi ti bio najzabavniji (ili najopasniji) za postaviti pored? Piši, predloži, pitaj – žedan sam tvoje interakcije! 🍇