7 znakova da vino nije za piće (i kako da ih prepoznaš)
Čekao/la si savršen trenutak da otvoriš bocu — ali kad vino govori “ne”, najbolje je slušati.
Vino bi trebalo da bude radost: miris vinograda, ukus ploda, taj topli osećaj… Ali ponekad se dogodi — vino se pokvari. I ne, ne mislim na "nije baš po mom ukusu" — mislim na onu situaciju kad miris izgleda kao da je vino preležalo u podrumu bez prozora, i kad ukus ujeda više nego što mami.
Često ne primetimo sitne nagoveštaje — promena boje, neobičan miris, čudan ukus — jer smo emotivno vezani za tu bocu. A trebalo bi da primetimo. Jer bolje sačuvati stomak nego se praviti da "možda je to specijalna nota". U ovom tekstu, kroz iskustvo i praktične savete, pokazujem ti 7 jasnih znakova da vino nije za piće — plus, kako da ih prepoznaš da se ne prevariš. 🍷
1. Boja je promenjena — i to ozbiljno
Vino obično ima predivne, žive tonove: duboku rubinsku crvenu, biserno belu, blago roza… Ali kad se dogodi oksidacija, boja beži.
Kod belih vina, sjajna žuta prelazi u tamniju – zlatnu, narandžastu, ponekad i smeđu.
Kod crvenih, "rubin" postaje ciglasta boja, zemljana smeđa ili "starinski zid".
Kad vidiš mutan izgled (nije jasno, staklena površina ne reflektuje kao ranije), to je alarm. Može biti sediment, ali ako je i miris/nežna promena ukusa loša — bacaj.
2. Mirisi: od kvasca do kartona — sve sem vina
Miris je detektor greške koji funkcioniše odmah. Kad vino "pogreši", miris signalizira.
Korked wine (od TCA – 2,4,6-trihloranisola): vlažan karton, mokar podrum, mokar novinski papir. Voli da uguši sve voćne note.
Miris sirćeta ili jabukovog sirćeta sugeriše na bakterije koje su pretvorile alkohol u acetic acid (sirćetnost).
Gasovi sa mirisom truleži, pokvarenih jaja, sumpora — znakovi fermentacije koja se nastavlja ili mikroba koji ne bi trebalo da budu tu.
Ako te miris natera da skloniš čašu — verovatno imaš dobru intuiciju.
3. Ukus koji greši — i to ozbiljno
Za one hrabrije koji su spremni da probaju (ali samo gric, ne gutljaj ako sumnjaš):
Kiseo ili pikantan: kao sirće, limun — ali ne u smislu osvežavajuće kiseline, već u smislu da "boli" nepce.
Metalni, sapunski, hemijski ukus — često posledica lošeg čuvanja, izloženosti svetlosti, toplote ili kvarnih zatvarača.
Bezznačajan, "tup" ukus — kad ništa ne dolazi; nema voća, nema začina, nema ničega. To znači da je vino izgubilo većinu svojih aroma kroz oksidaciju ili "kvarenjak" (faulty fermentation).
Ako te ukus odbije posle prvog gutljaja — ne forsiraj.
4. Penušavost kad ne treba da je ima
Vino koje nije penušavo (npr. obični crveni ili beli stolni) NE BI trebalo da šuška, daje mehuriće. Ako to radi:
Mogla je početi refermentacija (ostao šećer + aktivni kvasci).
Ili je boca loše zatvorena i ušla je neka bakterija ili slučajni ferment.
Suprotno: ako je penušavo vino bežalo mehuriće pre vremena (izgubilo gas), i to je znak lošeg čuvanja.
5. Čep/zatvarač loš — suvi, truli, natopljen
Ne ignoriši stanje čepa. On je granica između vina i zla. (Dobro, preterujem — ali ima smisla.)
Suvi čep (kod vina sa plutenim čepom) znači da se vino nije dovoljno dodirivalo sa čepom — vazduh je mogao da uđe. Time vino oksidira.
Čep ispupčen ili pestaža (vidljiva curenja) — vina su često kupljena, skladištena na pretoplim mestima. Toplota širi tečnost, pritisak tera vino da curi, čep biva istisnut.
Mokar čep sa plesni — može ući miris plesni, bakterija. Često signal da boca nije čuvana kako treba.
6. Čuvanje je bilo loše — i vidi se po stanju
Nije vino krivo sama — često je "kontekst".
Temperatura: previsoka ili ekstremne fluktuacije (vrlo toplo, pa naglo hladno). Toplota "kuha" vino.
Svetlost: UV, direktna sunčeva, čak jaka umetna svetlost kroz staklo. Može dovesti do "light strike" – miris kartona, vlažne krpe, neki "sunburnt" ukus.
Vlažnost: suviše suvo = čep se suši, zrak ulazi; suviše vlažno = mrlje, pliesan, etiketa trune.
7. Vreme otvorene boce je prošlo — "otvoreno" ima rok
Čak i kad je sve bilo okej, kad otvoriš bocu — vino ne ostaje nepromenjeno zauvek.
Većina stolnih vina traje 3–5 dana nakon otvaranja — zavisno od tipa (belo, crveno, slatko, penušavo).
Penušava vina gube mehuriće brzo — "gaz" se smanjuje, pristup vazduha povećava oksidaciju.
Ako zaista čuvaš bocu nedeljama, bez vakuma/vakuum pumpice, ili bez hladnjaka — mirisi i ukusi se menjaju, fermentacije mogu krenuti neplanirano.
Zaključak & šta da radiš umesto da piliš "pokvareno" vino
Prvo: slušaj čulo mirisa. Često ono signalizira prvo. Onda pogledaj boju i zatvarač. Ako miris šokira — ne piti.
Povezano: 5 znakova da ti je vino pokvareno – i kako da ga prepoznaš pre nego što ga sipaš
Evo par saveta kako sačuvati vino i izbeći da ga baciš:
Čuvaj bocu horizontalno (ako je čep pluten) da drži čep vlažnim.
Posle otvaranja, dobro zategni čep ili stavi čep koji čuva hermetičnost, i stavi vino u hladnjak (čak i crveno učini hladnijim).
Izbegavaj direktnu sunčevu svetlost, temperature preko ~20 °C.
Pij na vreme. Ne čekaj da bude "staro" — vino ponekad ne stari dobro, samo se kvari.
Jesi li nekad imala vino za koje si bila sigurna da je dobro — pa se ispostavilo suprotno? Piši u komentarima — da vidimo da nisi sama 🙂 Ili: sledeći put kad otvoriš bocu, primeti ovih 7 znakova i proveri pre nego što sipaš! Manevar spasava ukuse.